“Zahtijeva se bezuvjetno prihvaćanje odluka Drugoga Vatikanskog sabora”
Potpisnici peticije ocjenjuju da je papa, odlukom o ukidanju izopćenja biskupa tradicionalističke Bratovštine Pija X. objavljenom dne. 24. siječnja 2009., vratio u zajednicu Crkve osobe koje su istupale i istupaju i dalje kao otvoreni protivnici reformi pokrenutih od Drugoga Vatikanskog sabora.
Dijelimo gnjev naših sestara i braće židovske vjere zbog antisemitskih izjava i nijekanja nacionalsocijalističkog istrebljenja Židova od strane pomoćnog biskupa RICHARDA WILLIAMSONA i njegovih istomišljenika, Povrh toga, ustvrđujemo da su, općenito, stavovi Bratovštine Pija X. nespojivi s preduvjetima, što ih je koncil odredio za židovsko-kršćanski dijalog. Pozdravljamo predmetne izjave Njemačke biskupske konferencije i Središnjeg odbora njemačkih katolika(Zentralkomitee der Deutschen Katholiken), kao i jasna očitovanja Francuske biskupske konferencije i drugih biskupa.
Potpisnici smatraju jasnom porukom činjenicu da je papa Benedikt XVI. odluku o ukidanju suspenzije donio u neposrednoj vremenskoj blizini s 50. godišnjicom najave koncila od strane pape Ivana XXIII., što ima snažno simboličko značenje. Ovakav zaokret unazad opravdava strah od povratka dijelova Rimokatoličke Crkve u antimodernističku eksklavu.
Zaokret unazad znači da se dijelovima Rimokatoličke Crkve dozvoljava otvoreno odbijanje, prije svega, duha i slova bitnih dokumenata II. Vatikanskog sabora, među ostalima Dekreta o ekumenizmu “Unitatis redintegratio”, Izjave o nekršćanskim religijama “Nostra aetate”, Izjave o slobodi vjeroispovijesti “Dignitatis humanae”, te Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenome Svijetu “Gaudium et spes”. Još se ne mogu nazirati dometi štetnih posljedica po vjerodostojnost Rimokatoličke crkve. No cijena je, u svakom slučaju, previsoka.
Uza sve poštovanje prema papinim nastojanjima u cilju ostvarivanja jedinstva Crkve, posebno nas ljuti da je Vatikan šismatičkoj bratovštini tradicionalista očito ponovno izašao u susret bez ikakvih preduvjeta. Još u lipnju 2008. godine, prigodom 20. godišnjice Lefebvrejeva izopćenja, svečenička je bratovština odbila poziv Svete Stolice na teološku i crkvenopolitičku pomirbu, a nije udovoljila zahtjevu Rima da prihvati izjavu u pet točaka, s preduvjetima za mogući povratak u krilo Rimokatoličke ckve.
Povratak u puno zajedništvo s Katoličkom crkvom moguć je jedino pod uvjetom da se bez zadrške, riječju i djelom, priznaju odluke Drugoga Vatikanskog sabora, kao što je to utvrđeno u motu propriju “Summorum Pontificum”, vezanom uz vraćanje Tridentskoga obreda.
Sve dok je Vatikanu stalo do povratka samo “zalutalih ovaca” na tradicionalističkome rubu Crkve, dočim nije spreman ukinuti druga izopćenja, i sve dok ne preispituje postupke za utvrđivanje pravovjernog naučavanja, pokrenutih protiv teologinja i teologa koji se zalažu za reforme, te dok ustrajava u odbijanju međunarodnog dijaloga s reformističkim krugovima, rimokatolička crkvena lađa opasno se naginje.
U Essenu, dne. 28. siječnja 2009.
Odgovoran u smislu zakona o tisku: Prof. dr.sc. Norbert Scholl, Angelhofweg 24b, 69259 Wilhelmsfeld
